Pismo Deda Mrazu

Dragi Deda Mraze,

Znam da si korporacijski čovek, pa mi je malo teško da ti se otvorim. Strepim da ćeš ovo što ti budem napisao prodati kolegama iz marketinga koji će mi posle nuditi nešto što ni sam nisam znao da mi je potrebno. Želim žarko, nesrećan ako ne mogu da ga imam. Onda opet to još malo želim. Treperim, zaboravljam na sve ostalo. A ne volim da treperim bez dobrog razloga.

No, možda je sve ovo samo moje stalno oklevanje da se otvorim, ali to je tema za drugo pismo. Da se mi vratimo na uobičajni dril. Sada bih trebalo da kažem, da sam prethodne godine bio dobar. Evo šta mogu da ti ponudim: izaberi jednu od stvarnosti u kojoj sam sigurno bio primer samarićanina. Znam da možeš da iščeprkaš neku. Kada me tamo pronađeš reći ću ti isto što bih u bilo kojoj realnosti: „Hvala, ali ništa mi nije potrebno.“

Prošla godina bila mi je u znaku uvođenja raskošnog minimalizma u život. Posle krčenja slojeva zaštitnog đubreta, na svim nivoima, koje me je sprečavalo da dišem, tvoja vrsta poklanjanja malo mi je deplasirana. Uostalom, kakav je to poklon ako ti kažem šta hoću da dobijem. Pravi poklon je mnogo više od prikladnog gesta. On govori o povezanosti sa onima kojima ga poklanjamo i ne meri se cenom nego pažljivim osluškivanjem drugih. Mene zanima baš to osluškivanje. Sebe, drugih, bruja vremena. Stvaranje uspomena toliko upečatljivih da sprečavaju zaboravljanje u starosti. Putovanja, mogućnost da proživimo još jedan paralelan život, uvek lepši i bolji. Povezivanje sa drugima. Zajednice u kojim se osećaš prihvaćen. I iznad svega, sloboda. Da budeš sve i svoj.

Verujem da su ti tu moći ograničene. Ipak ti dolaziš iz potrošačkog miljea. Priznajem, simpatičan si, onako nasmejan, rumen, debeljuškast. Brine me malo kakav primer daješ mališanima u društvu koje se planetarno bori sa gojaznošću. I taj tvoj napitak nije neki, ali da si legenda, jesi. Sa psihološke strane gledišta problematično mi je to što samo daješ poklone, a ne primaš ih. To nije dobro, mora da postoji ravnoteža. Ne može se uživati na lovorikama davanja. Na korak si od kompleksa više vrednosti. No, o tome možemo po završetku praznika, sada su veselije teme na redu.

Zato ću ja da obrnem situaciju i pitam te: „Deda Mraze, šta želiš za Novu godinu?“