Kreativno čitanje 14 – “Jedina priča” Džulijan Barns

Kršenje društvenih normi u mladosti poslednja je linija odbrane od odrastanja. Osećate da ste drugačiji, da se suprotstavljate okoštalom svetu koji je zaboravio šta znači promena, borba za individualnost i želja da se oseti pulsiranje života bez potrebe za njegovim kroćenjem.

Pol je pritom i naočit devetanestogodišnjak, student, koji još uvek veruje kako je od nametnutosti pristao da prihvati samo ono što će mu kasnije koristiti da postane ono što želi. Sa fakulteta dolazi na raspust u predgrađe iz kojeg je potekao i prihvata majčin savet da ode do mesnog teniskog kluba i kroz igru ostvari nova poznanstva koja mu mogu biti korisna.

Susret sa trideset godina starijom Suzan otvoriće mu vrata ne samo ljubavnog umeća iskusne žene već novi univerzum druge (više) društvene klase, njihovih pravila, sitnih pakosti i izrugivanja ljubavi kroz brak koji zadovoljava samo formu, a u kojem suštine nikada nije ni bilo.

Pol je odlučan da se zajedno sa Suzan, koja okleva da se pokrene svesna teške artiljerije predrasuda i nerazumevanja koji će se obrušiti na njih, pronikne u tajnu ljubavi bez obzira na to koliko cena može biti visoka.

Ostavljaju sve iza sebe (ona muža i dve ćerke, on roditelje) i sele se u London da započnu novo poglavlje. Grad je nemilosrdno uvećavajuće ogledalo koje vrlo brzo pokazuje njihove razlike u godinama, spremnosti na borbu i biranju bitaka u koje će se upuštati. Oštrine svakodnevice neophodno je zamutiti i Suzan poseže za alkoholom otvarajući mrak svoje Pandorine kutije.

Pol nije spreman za teret koji je preuzeo na sebe, ne zato što to ne želi, nego je isuviše mlad da bi umeo da se nosi sa tuđim tamnim vilajetima, kada još ni svoje nije upoznao.

Ipak, ne odustaje, trudi se da brzinski sazri i očuva ono što svi oko dvoje ljubavnika znaju da se ne može sačuvati, dok ih mrak sve više uzima pod svoje.