Kreativno čitanje 29 – “Naknadne istine” Darko Tuševljaković

Da li su naknadne istine verodostojnije od onih trenutnih, ili smo samo mi naknadno pametniji pa ih lakše sagledavamo? I da li to uopšte ikada možemo da uradimo do kraja? Istine zapravo nema, ali postoje pokušaji da se odabere ona njena verzija koja je najviše u skladu sa nama. Svaki čitalac će drugačije doživeti neku od osam Tuševljakovićevih priča u zavisnosti od toga da li veruje u svetove, koji su iako tu pored nas, ipak malko izvrnuti. U pripovestima u kojima su prikazani odabrani delić nepatvorene stvarnosti zapravo se radi o istoj stvari, potrazi za ljubavlju. Tu ne postoji razlika bez obzira na realnost u kojoj se radnja odvija.

Kada dva prijatelja pokušaju da tajno pređu Drinu i pobegnu od mobilizacije tokom bombardovanja, dramatična pustolovina pašće u drugi plan u odnosu na zapitanost da li je stisak ruke na rastanku s devojkom bio dovoljno jak i kakve će to posledice imati.

U romansi koja osvetljava dešavanja na aerodromu iz potpunog drugog ugla, ljubomora glavnog junaka odvešće ga do posebnog dela vazdušne luke gde boravi tajanstveni starac koji će mu pokazati pravi put.

Emotivni odnos muškarca i žene u dve paralelne stvarnosti koje dele u istom stanu, gde ne postoje dodiri nego samo senke, pokazaće se kao savršena ljubav. Kada nema kontakta nema ni povređivanja.

Molba voljene žene da njen partner pođe s njom na neobičnu pozorišnu predstavu, koja se sastoji od slušanja s povezom na očima, može se pretvoriti u suočavanje sa samim sobom i to pod okriljem mraka. A šta se u njemu krije: objašnjenje, bolesti ili nešto treće glavni junak će saznati kada se prepusti zvukovima.

Čim pročitate da osumnjičeni za seriju pljački banaka nose maske s Bajaginim likom shvatićete da ovo neće biti obična priča i da se iza nasilnog otimanja novca krije plemenit cilj.

Saosećaćete sa trudnicom koja se izgubi u lavirintu ulica u pokušaju da u Kaluđerici pronađe adresu čoveka, koji će joj u kontaktu s onostranim, pomoći da njena beba bude savršena pošto majčinska ljubav ne poznaje granice.

Muškarac koji izgubi voljenu teško se obraća za pomoć ne želeći da umanji intenzitet bola smatrajući to nepoštovanjem one koja je otišla. Ako njena prijateljica insistira da se useli kod njega i ublaži mu tugovanje naslutićete da to jedino može da se završi kao slavljenje života supruge i prijateljice. Pokušaće da je ponovno načine od stvari koje su joj značile.

I na kraju, kao i početku svega je tako često zanemarena ljubav prema sebi, koja da bi se iskazala neće prezati od toga da zakrivi vreme i natera dečaka da upozna mlađeg i starijeg sebe kako bi se na vreme zavoleo.