Kreativno čitanje 84 – „Beli hotel“ D.M. Tomas

Kroz neobično tkanje ovog romana sastavljenog od pisama, ispovesti, lirskih pasaža seksualnog naboja umetnutog između redova libreta opere Don Đovani, prikaza slučaja Frojdove pacijentkinje Ane G, snova i svedočenja o holokaustu izranja priča koja postavlja suštinska pitanja o postojanju čoveka. Šta je zlo, odakle ono dolazi, da li smo spremni da se suočimo s njim? Postoji li ista količina dobra i u čemu je zapravo smisao svega? 

Osnovni ljudski porivi, energije Erosa i Tanatosa stoje rame uz rame i prate svakog od nas spremni da se isprepliću u nepredvidljivim okolnostima ili da prepuste jedan drugom primat kada je to potrebno. 

Ana G, pati od bolova u levoj dojci i jajniku koji nisu organskog porekla. Ona u razgovoru sa Frojdom otkriva velove svoje prošlosti koje pokušavaju zajedno da protumače. Moć psihoanalize krije se u iskrenosti pacijenta jer svako prećutkivanje može prouzrokovati pogrešno tumačenje. Seksualnost Ane G. izbija u prvi plan sa mnoštvom erotskih fantazija (koje čak uključuju i Frojdovog sina) koje se dešavaju u tajanstvenom belom hotelu u planinama koji je višestruki simbol vešto ponavljan i osvetljen na drugačiji način u svakom od poglavlja romana. 

Brak Aninih roditelja bilo je hladno preduzeće koje je za cilj imalo da na okupu drži dvoje potpunih stranaca. Otac je radio i nije mario za Anu (za njenog brata jeste), a majka je imala ljubavničku vezu sa tečom, mužem svoje sestre bliznakinje. 

Ana nikada nije uspela da se snađe u ljubavi. Frojd je imao svoje pretpostavke koje su varirale od njene pritajene homoseksualnosti do neuobičajenog  Elektrinog kompleksa. Naravno, psihologija ne može doneti krajnji sud, više je to uputstvo za delanje jer čovek i život sam mnogo su složeniji od teorija razvijenih poslednjih stotinjak godina postojanja čovečanstva. 

Anu će splet okolnosti i sudbina mediokritetske operske pevačice odvesti u Beč i nazad u Odesu, grad njenog detinjstva. Napraviće pun krug u kojem će na vrlo brutalan način, donoseći izbore pogubne za sebe, ali jedine koje pred kojima ne bi crvenela, okončati život tamo gde ga je i započela.