Kreativno čitanj 80 – „Muškarci poput mene“ Per Petešun

Razvod je uvek bolan, bez obzira na to kada se dogodi i koliko je vremena pre konačnog razlaza obema stranama jasno da onoga čega je nekada bilo više nema. Ljubav pripada prošlosti, preostaje samo osećaj neuspeha. Bez obzira na razloge i krivicu, vas dvoje kao par niste uspeli da održite obećanje koje ste dali pred svedocima. Još ako imate decu osećaj gubitka još snažnije razara telo i dušu. 

Godinu dana je prošlo od razilaženja pisca Arvida Jansena i njegove žene Turid, koja je sa sobom odvela i njihove tri ćerke. Zjap pukotine koja se tada otvorila za Arvida (ali i za žensku stranu nekadašnje porodice) svakim danom je sve veći. On ne ume da se snađe u tami koja ga je okružila. Životari u stanu u kojem su živeli zajedno, sada previše velikom i tihom za njega koji kao da se sve više skuplja. 

Uspomene naviru sa svih strana i ne biraju doba dana i noći, kao ni redosled kojim ga napadaju. Neke od njih su prijatne, razgovori sa ćerkama, vreme koje stoji dok ih posmatra kako spavaju, detinjstvo koje mu sada liči na poslednje utočište koje je imao. Ipak, većina sećanja su bolna, hronologija gašenja ljubavi prema Turid, trenutak kada je shvatio da im se putevi razilaze. Arvid nosi breme i tragične smrti roditelja i dva brata koji su poginuli u požaru na brodu. Mnogo je to za bilo kog čoveka, a kamoli za preosetljivog, kao što su pisci kojima je jedini način da prevaziđu život, da pišu o njemu. 

Arvid pokušava da se izbori sa prazninom koja ga rastače, postaje pljosnati lik u priči o sopstvenom životu. Opija se, traži utehu u izlascima i prolaznim avanturama za jednu noć sa ženama za koje na trenutak pomisli kako mogu biti ona sledeća prava. Zanemaruje prijatelje, ne javlja se na telefon, zbog svog neodgovornog ponašanja čak gubi pravo da se češće viđa sa ćerkama. 

Jedino smirenje pronalazi dok čita u kafeu u švedskom gradiću blizu granice i besciljno vozi polovnu mazdu u kojoj povremeno i spava kada ga uhvati neizdrž u pustom stanu.

Vreme ne leči ništa, ali ipak pruža neki otklon i mogućnost uvida u ono što smo ostavili za sobom. 

Arvid ponovo počinje da piše.