Aleksandar Petrović, pisac

Aleksandar Petrović, pisac

Periskop 5 – Na putu

Krajnje je vreme da kupim auto. Za razliku od nekih, volim da vozim. Ne smeta mi zbrka na ulicama. Odraz stanja u glavama na koja sam već navikao. Uvlačim se bez problema u svako, nekim čudom, prazno mesto za parking.…

Periskop 4 – SVEVIDLJIVI ČOVEK

Navukao sam se na tuđe živote. Zavisnost je počela neprimetno. Posle završetka pisanja romana, tražio sam nadahnuće. Trebalo je osloboditi um slika koje su ga opsedale poslednjih meseci. U poslednji čas. Pretile su da postanu neodvojivi deo sećanja. Svaki pisac…

Periskop 1 – Zastava

Pre nego što počnem moram nešto da vam priznam. Ne umem realno da sagledavam stvarnost, ljude i događaje. Umesto toga vidim priče. Sve što se ne uklapa u njihov tok, izbacim, prespojim i zamenim. To me je održalo kada me…

HODAM SAD KAO ZOMBI…

Prestao sam da gledam filmove. Ne znam kako i kada se to dogodilo, a mogu samo da pretpostavim zbog čega. Dobrih scenarija sve je manje a minutaža je sve duža, valjda kako bi opravdala budžet i specijalne efekte holivudskih blokbastera.…

Đubre

Stojim na terasi i upijam poslednje trzaje letnjeg Sunca. Podne je i u parkiću ispred zgrade uobičajena postava: majke sa decom, penzioneri i kučkari. Poznaju se, sve priče su već ispričane tako da se uglavnom svako bavi svojim poslom, trudeći…

Dva minuta

Posle završetka fakulteta prestao sam da idem na predavanja. Ni tada nisam bio baš redovan. Ne mogu da slušam ljude koji hoće nešto da kažu, pokažu, dokažu, a sami su zbunjeni onim što pokušavaju da prenesu. Ovoga puta predavači su…

Pozovi M(e) radi alibija

Postao sam čovek-alibi. U poslednje vreme sve više ljudi moli me da u slučaju potrebe potvrdim da su bili sa mnom na kafi, u bioskopu, pozorištu, otvaranju izložbe, šetnji, ili štagod je u tom trenutku dovoljno ubedljivo. Upravo sam završio…